Vrati se na glavni sadržaj

Od Iraka do Švajcarske – ovo je Aya

Zovem se Aya. Imam 27 godina. Napustila sam svoju zemlju, Irak, 2009. i otišla sam u Siriju. Zatim smo iz Sirije otišli u Tursku. Sada smo smešteni u Švajcarskoj.

Na slici je Aya Abdullah, izbeglica iz Iraka, nasmejana i sa zlatnim minđušama ispred crne pozadine.
Imala sam normalno detinjstvo dok sam živela u Iraku. Sećam se ljudi koji su se međusobno voleli i živeli u miru. Imam lepe uspomene na mesto odakle potičem. Ali kada je rat došao u moju zemlju, sve se promenilo.

AyaPristalica organizacije UNHCR

Moj otac je odlučio da pobegnemo zbog brojnih događaja koji su se istovremeno dešavali. Jedan od njih je bio kada se oglasila uzbuna za bombu u mojoj školi. Tada je moj otac rekao: „Dosta je bilo. Više ne možemo da ostanemo ovde.“

Kada smo iz Iraka otišli u Siriju, nadali smo se da će to biti naše krajnje odredište i drugi dom. Sve je bilo u najboljem redu. Moja braća i sestre i ja smo upisali školu i zahvaljujući našem jeziku mogli smo da komuniciramo s drugima.

Nažalost, rat nas je opet sustigao i morali smo da napustimo Siriju. Nakon što smo prvo pobegli u Tursku, na kraju smo se smestili u Švajcarskoj.

Dom je tamo gde osećam da pripadam, gde osećam da sam dobrodošla, gde se osećam bezbedno i gde je moja porodica.

AyaPristalica organizacije UNHCR

Pomaganje zajednici

Zbog svega kroz šta sam prošla, veoma sam brzo odrasla. Imala sam odgovornost da pomažem porodici i zajednici. Dok sam bila u Siriji, imala sam samo 14 godina. Postala sam volonterka koja pomaže izbeglicama kao što sam ja bila i koji nisu znali kako da se integrišu u društvo. S volonterstvom sam nastavila i dok sam bila u Turskoj.

Aya Abdullah, izbeglica iz Irana, govori na Globalnom forumu za izbeglice.

Zasluga: © UNHCR/Andrew McConnell

Onda me je sudbina odvela u UNHCR, u kancelariju Agencije UN za izbeglice. Kada su čuli da govorim više jezika, pružili su mi priliku da se pridružim njihovom timu.

Zahvalna sam na svemu tome jer sam tako postala ova sadašnja Aya. Da nisam doživela sve te poteškoće, sumnjam da bih bila ista osoba koja sam danas. 

Kada sam počela da radim u Turskoj, imala sam cilj da pokažem ljudima da su izbeglice normalni ljudi s veštinama, energijom i snagom koji mogu da promene svet nabolje.

AyaPristalica organizacije UNHCR

Novi život u Švajcarskoj

Kada sam stigla u Švajcarsku, bila sam depresivna. Prolazila sam kroz različita psihološka stanja zbog svojih prethodnih iskustava. Mislila sam, „Ne, ne mogu uspeti ovde. Neću ostati u Švajcarskoj.“

Na slici je Aya Abdullah, izbeglica iz Iraka koja govori na podijumu.

Zasluga: © UNHCR/Jean Marc Ferré

Zatim mi je neko iznenada poslao poruku na društvenoj mreži: „Zdravo, ja sam Emily. Živim u Ženevi i želim da ti pomognem. Možemo li da se sastanemo?“ Popile smo kafu i to mi je pružilo priliku da promenim svoj život. 

Emily mi je pomogla da saznam šta mi je potrebno da bih se upisala na fakultet. Primljena sam i ove godine ću diplomirati s dva glavna predmeta. To mi je dalo nadu da mogu da ostanem u Švajcarskoj i imam bolju budućnost ovde. 

Postoji pogrešno uverenje da izbeglice traže bolji život i finansijsku situaciju. Ali glavni razlog zbog kog bežimo iz svojih zemalja je da pronađemo bezbednost i ostanemo živi – što je ključno za ljudska prava.

AyaPristalica organizacije UNHCR

Izbeglice su kao svi ostali ljudi

Želim da ljudi znaju da svako ima potencijal – bez obzira na svoj status ili identitet koji nisu sami odabrali. 

Želim da me ljudi vide kao mladu ženu koja pokušava da stvori bolju budućnost usprkos svemu kroz šta sam prošla. Želim da me vide kao nekoga ko predvodi zajednicu, a ne samo kao žrtvu.

Tako sam ponosna. Sada mogu da dokažem svetu da i naši glasovi treba da se čuju. UNHCR, kao i sve organizacije koje rade s izbeglicama, pomogli su nam da se osnažimo da se zauzmemo za sebe.

Osećam odgovornost da budem glas onih koji ga nemaju i miliona izbeglica širom sveta koji žele da govore o svojim iskustvima.

AyaPristalica organizacije UNHCR

Zasluga za fotografije u ovoj priči, po redosledu:

© UNHCR/Antoine Tardy

© UNHCR/Andrew McConnell

© UNHCR/Jean Marc Ferré