Od Republike Kongo do Švajcarske – ovo je Esperance
Moje ime je Esperance. Imam 24 godine i dolazim iz Konga. Ja sam zaposlena na obuci u kompaniji IKEA i živim u Švajcarskoj skoro tri godine.

Smatram sebe ženom koja je borac. Ako se borim, mogu da ostvarim svoje snove: da pevam, da igram i radim sve ono što me čini srećnom. Sve ove stvari zahtevaju energiju i hrabrost.
U početku mi je rad u kompaniji IKEA bio malo težak. Ali iz dana u dan bivalo je sve bolje. Naučila sam mnogo i upoznala sam mnogo ljudi koji su mi pomogli na tom putu. Sada znam kako da se ponašam s kupcima. Takođe sam fleksibilna, ljubazna i mogu pomoći ljudima ako im treba pomoć. I dobro sam organizovana.
Posao mi je važan jer me drži čvrsto na zemlji. Rad te čini vrednom osobom u društvu. Za mene je ovo važno jer sam od malih nogu morala da se borim da bih preživela. Nisam želela da zavisim od ljudi; želela sam da budem nezavisna. Ali ako želiš nezavisnost, moraš da nađeš posao.“
EsperanceIKEA zaposlena na obuci
Trenutno mi moja zemlja ne nedostaje mnogo. Na početku je bilo drugačije; mnogo mi je nedostajala moja zemlja i često sam razmišljala o ljudima tamo. Bilo mi je veoma teško. Jer kada započneš novi život, ne poznaješ nikoga i moraš sve da učiš.
I da, imaš probleme – ali oni se lakše rešavaju ako imaš prijatelje pored sebe koji ti mogu pružiti podršku. Trenutno je sve u redu. Ali u trenucima kada mi nedostaje moja zemlja, plešem. To je moja strategija suočavanja.
Moj skriveni talenat? Imam super smisao za humor; ne znam da li mnogo ljudi to zna. Moji prijatelji i svi bliski ljudi znaju da volim da pričam viceve i stvaram opuštenu atmosferu. Takođe volim da igram i pevam, posebno verske pesme. Religiozna sam.
Moji snovi za budućnost su da naučim nemački i da ga odlično govorim. Takođe, želim da završim stažiranje. Posle želim da nađem dobar posao. A nakon toga će sve doći na svoje mesto.
Izbeglice su ljudi; njihov izbeglički status je nešto što im je sudbina dodelila. To su ljudi koji zaslužuju ljubav i imaju svoje snove. Ima mnogo ljudi koji jednostavno ne mogu da budu u svojim zemljama – ali su tamo bili srećni i dobro živeli. Ovde u Evropi nije im tako lako.“
EsperanceIKEA zaposlena na obuci
Izbeglice zaslužuju poštovanje i priznanje da su obični ljudi, baš kao i svi drugi.
Želela bih da ohrabrim ljude poput mene – izbeglice – da veruju u budućnost. Jer budućnost nam uvek donosi dobre stvari i nikad ne znamo šta nas čeka. Treba da verujemo u budućnost.