Nataliijina priča
Traženje stabilnosti u nesigurnom svijetu i povratak svom identitetu.
Nataliia se zatekla u ponovnoj gradnji svog života i karijere u Češkoj. Od odvjetnice do izbjeglice, sad se bori vratiti se svom profesionalnom identitetu i budućnosti.
Prvi korak je šok
Prije invazije, bila sam sretna. Moj život u Ukrajini bio je ispunjen – ispunjen obitelji, svrhom i karijerom koju sam voljela. Bio je to savršen život. Naša obitelj se voljela okupljati bez razloga. Mogli smo se nalaziti da proslavimo praznik, rođendan ili samo da si pomognemo oko vrta. Obiteljske proslave značile su osmijehe i pričanje priča.
Bila sam odvjetnica, i bila sam dobra u tome. Shvaćala sam kako sustav funkcionira, kako se kretati kroz kompleksne pravne situacije, kako učinkovito komunicirati i rješavati probleme.To samopouzdanje bilo je moj temelj. A onda su jednog dana ispaljene rakete. U tom trenutku, bilo mi je jasno da je ovaj život uništen. Moji su planovi propali i morala sam odlučiti što dalje.
Sad mi to samopouzdanje nedostaje i na privatnom i na poslovnom planu, kao i vjera u budućnost. Moja je kći tad imala 12 godina. Problem je bio što se nismo imale gdje skloniti od raketa. Bojala sam se za svoj život i život svoje kćeri. Iz tog smo razloga napustile zemlju.
U nepoznato
Prvi korak je šok. Sjećam se reda ljudi koji su čekali na granici. Toliko žena s djecom. To je bila katastrofa.Moraš samo odlučiti što dalje. Osjećaš se izgubljeno i ne znaš što učiniti. Odlučile smo otići u Češku zbog slične kulture.
Sjećam se kako sam mislila da ćemo ondje biti najviše mjesec ili dva. Zatim će sve opet biti u redu i moći ćemo se vratiti. Ali kad sam analizirala situaciju, shvatila sam da to neće biti tako brzo.
Isprva sam radila putem interneta da mogu uštedjeti nešto novca. Bile smo tužne i pod velikim stresom. Ali naši domaćini su nam puno pomogli razgovorom i umirivanjem.
Mjeseci su proletjeli, a postalo mi je jasno da moram potražiti trajniji smještaj, pronaći posao i početi učiti češki.
„Htjela sam svrhu. Bio je jako lijep osjećaj kad sam dobila poziv tvrtke IKEA za sudjelovanje u postupku zapošljavanja. Shvatila sam da mogu ponovno biti dio nečeg važnog. Mogu živjeti.“
Novi dom, novi izazovi
Prvi put biti u novoj zemlji je velik izazov. Ne znaš kako stvari funkcioniraju: javni prijevoz, obrazovni sustav ili zdravstveni sustav. Ništa ne znaš.Bilo je teško čak i otići u trgovinu i kupiti nešto. Tako sam zahvalna na pomoći neznanaca u tom razdoblju. Pomoć s odjećom, hranom, higijenskim potrepštinama. Kad smo dobile jednogodišnju vizu, počele smo se kretati prema naprijed malim koracima.
Shvaćala sam da moram pronaći posao da bih imala novca i bila uključena u važne procese. Htjela sam više od pukog preživljavanja iz dana u dan. Htjela sam svrhu. Bio je jako lijep osjećaj kad sam dobila poziv tvrtke IKEA za sudjelovanje u postupku zapošljavanja. Shvatila sam da mogu ponovno biti dio nečeg važnog. Mogu živjeti.
Međutim, svake godine čekamo dan kad moramo produžiti vizu da bismo mogle legalno ostati ovdje. Čekanje nam je uvijek izazov. Moramo se snaći s internetskim obrascima i posjetima uživo prije nego što možemo dobiti vizu na još jednu godinu.
Povratak pravu
U međuvremenu sam nostrificirala svoju diplomu s pravnog fakulteta i sad je službeno prepoznata i ovdje. Ali to nije dovoljno. Još uvijek ne mogu raditi kao odvjetnica zbog nedovoljnog poznavanja češkog jezika.
Nedostaje mi onaj osjećaj na poslu kad mogu objasniti sve što želim objasniti, kad mogu riješiti neke slučajeve. Moj je san vratiti se na vrh svoje struke.Želim biti dio velikih stvari. Želim ostvarivati dobre rezultate za svoju tvrtku i želim vidjeti rezultate svog rada.
Nadam se vratiti svojoj karijeri odvjetnice. To je za mene velik izazov jer prvo moram savršeno naučiti češki jezik, što će potrajati.
Ali spremna sam na to i neću odustati. Vidim gdje mogu pomoći drugim ljudima i biti korisna. A želim biti korisna.
